Fridrik Vilim I., pruski kralj (Cölln, danas Berlin, 14. VIII. 1688 – Potsdam, 31. V. 1740). Prihvativši shvaćanje rada i odgovornosti u duhu pijetizma, uveo je u državi i na dvoru kada je stupio na prijestolje (1713) štednju, u vojsci disciplinu, a u administraciji centralizam. Stvorio je tip nepolitičkoga službenika, odanog državi. Poticao je razvoj trgovine i obrta, ali je najveću pozornost obratio ustrojavanju jake vojske (zbog toga je nazvan vojničkim kraljem) i tako udario temelj pruskoj vojnoj moći. Stvorio je temelje za uspon Pruske do europske sile. Mirom u Utrechtu (1713) proširio je državni teritorij oko Obergelderna, a mirom u Stockholmu (1720) u Pomorju.
