Freudenreich [fro'jdenrajh], Dragutin, hrvatski glumac (Zagreb, 15. IX. 1862 – Zagreb, 22. IV. 1937). Sin Josipa mlađeg. Počeo nastupati 1882. u Zagrebačkome HNK-u, gdje je djelovao do duboke starosti. Nemirna duha, često je dolazio u sukob s kazališnom upravom, odlazio iz angažmana, ali se i vraćao. S putujućim družinama 1884–89 (F. Iličić, L. Popović, Đ. Protić) obišao je sve hrvatske krajeve. U sezoni 1898/99. pod pseudonimom Veseljković organizirao je prvo profesionalno kazalište u Splitu, a 1899/1900. pod vlastitim imenom osnovao kazalište u Varaždinu. God. 1905. putovao i glumio (Plovdiv, Sofija), 1907. radio kao natkonobar u hotelu »Imperial«, gdje je organizirao i vodio prvi zagrebački kabaret. Jedan od prvih hrvatskih glumaca realističkog stila. U prvim desetljećima XX. st. najistaknutiji interpret karakternih uloga, komičar čiji se izraz približavao tragičnomu. Iznimne su njegove interpretacije Molièreovih likova: Harpagon (Škrtac), Argan (Umišljeni bolesnik), Tartuffe; uspješan kao Shakespeareov Shylock (Mletački trgovac), Luda (Kralj Lear), Grobar (Hamlet); u modernističkom repertoaru zapažen kao Pastor Manders i Ekdal (H. Ibsen, Sablasti i Divlja patka), Copeau (É. Zola, Toljaga), a u hrvatskome kao Grga (J. Freudenreich, Graničari), Satir Gorštak (I. Gundulić, Dubravka), Guša Rigalin (J. Kosor, Požar strasti). Nastupao u mnogobrojnim komedijama i lakrdijama, poznat po improvizaciji i ekstemporiranju.
