Francuska Gijana, francuski prekomorski posjed na sjeveroistočnoj obali Južne Amerike; obuhvaća 83 534 km² s 224 469 st. (2009). Leži u blizini ekvatora (2 do 6°N), između Surinama na zapadu i Brazila na jugu i istoku. U njezinoj unutrašnjosti pruža se do 830 m visoko pobrđe (dio Gvajanskoga gorja), ispresijecano vodenim tokovima (najveći Oiapoque i Maroni). Pred niskom i do 20 km širokom obalnom ravnicom nalazi se niz malih otoka: zloglasni Vražji otok (Île du Diable), s nekadašnjim zatočeničkim logorom i dr. Tropska kišna šuma pokriva oko 90% ukupne površine. Malobrojni stanovnici pretežno su mješanci (mestici i mulati), bijelci, Kinezi, Indijanci i dr. Glavni je grad i luka Cayenne (57 047 st., 2009); ostali gradovi (2009): Saint-Laurent-du-Maroni (37 524 st.), Matoury (26 383 st.), Kourou (25 514 st.), Remire-Montjoly (18 873 st.), Macouria (9096 st.), Mana (8823 st.) i dr. Skromno gospodarstvo zasnovano je na proizvodnji mineralnih sirovina (boksit, zlato i dr.), poljoprivredi i ribolovu, šumarstvu te građevinarstvu. Na obrađenom tlu (manje od 0,1% ukupne površine) uspijevaju manioka, riža, šećerna trska, kava, banana i dr. Gospodarski je značajan i Gijanski svemirski centar (blizu Kouroua), utemeljen 1964., a aktivan od 1968. kao francuska baza za letove u svemir; ujedno je i baza Europske svemirske agencije. Ceste su izgrađene uglavnom u obalnome pojasu; ukupno oko 1300 km. Međunarodna zračna luka Cayenne (Rochambeau).
Na gijanskim obalama, koje je naseljavalo autohtono indijansko stanovništvo, od sredine XVI. st. dolaze Englezi, Nizozemci i Francuzi koji su 1643. osnovali grad Cayenne te, protjeravši Nizozemce, nakon 1677. definitivno zavladali područjem. Francuski kolonisti uvozili su robove iz Afrike kao radnu snagu sve do konačnog ukidanja ropstva 1848. Britanci su je okupirali 1778–83. i 1785–88., a Portugalci 1809–17. Ondje su od 1794. do 1805. francuske vlasti deportirale političke protivnike (»suha giljotina«), a 1854. osnovana je stalna kažnjenička kolonija (s više od 20 kaznionica i radnih logora); na Vražjem otoku bio je zatočen i Alfred Dreyfus (1895–99). Potkraj XIX. st. doseljuju se mnogobrojni kolonisti s Antila. Pitanje granica s Nizozemskom Gvajanom riješeno je 1891., a s Brazilom 1900. Deportacije kažnjenika prestale su 1938., a zatvor je ukinut 1953. Od 1946. imala je status prekomorskog departmana, od 1982. paralelno i prekomorske regije, a spajanjem ovlasti departmana i regije Francuska Gijana je 2015. postala jedinstvena zajednica. Pogranični teritorij od približno 5000 km² zahtijeva Surinam; neuspjeli pregovori vodili su se potkraj 1970-ih. Održana je francuska vojna prisutnost u zrakoplovnoj bazi Cayenne, u nekoliko pomorskih baza i dr. (oko 2100 vojnika, 2021).
