Franco [fra'ŋko], Francisco (puno ime Francisco Paulino Hermenegildo Teódulo Franco-Bahamonde), španjolski general i političar (El Ferrol, 4. XII. 1892 – Madrid, 20. XI. 1975). Gojenac Vojne akademije u Toledu. Sudjelovao u pohodu protiv rifskih Kabila (Maroko, 1912); zapovjednikom španjolske Stranačke legije postao 1923., generalom 1926., a zapovjednik Vojne akademije u Zaragozi bio 1928–31. Nakon svrgnuća monarhije (1931) bio je u Maroku, slomio je ustanak rudara u Asturiji (1934), došao na čelo Glavnoga stožera (1935), a nakon pobjede Narodne fronte (1936) bio je prognan na Kanarske otoke. Odande i iz španjolskog Maroka izveo je vojnu pobunu protiv vlade Narodne fronte (18. VII. 1936), koja se pretvorila u građanski rat, a u kojem su na Francovoj strani oružano intervenirali Mussolini i Hitler. Potkraj rujna 1936. pobunjenička hunta proglasila ga je u Burgosu vođom (caudillo) »španjolske države« i »generalissimusom«, (vrhovnim zapovjednikom svih ustaničkih vojnih snaga). On je iz Maroka uspio prebaciti u Španjolsku legiju stranaca i marokanske jedinice kao glavnu udarnu snagu a 1937. postao je vođa španjolske Falange, stvorene prema tipu talijanske fašističke, odnosno njemačke nacionalsocijalističke stranke. U građanskom ratu, republikanska vojska lišena ozbiljnije pomoći zbog politike tzv. »nemiješanja«, koju su provodile Velika Britanija i Francuska (→ appeasement), nije se mogla oduprijeti golemoj tehničko-materijalnoj nadmoći njemačko-talijanske intervencije. Nakon sloma Republikanaca, u proljeće 1939. postao je Franco diktatorom i u Španjolskoj uveo autoritarni i korporativni poredak. Oslanjajući se na vojsku, Falangu i visoko svećenstvo, proveo je organizaciju španjolskog društva po staležima (zanimanjima), po uzoru na fašističku Italiju. Za sebe je zadržao diktatorske ovlasti i nije dopuštao djelovanje drugim političkim strankama, interesnim udrugama (sindikatima), niti je pokrajinama davao autonomiju. Godine 1969. designirao je Juana Carlosa Burbonca za budućega kralja Španjolske, koji je postao državnim poglavarom nakon Francove smrti.
