francijski dijalekt (franc. francien, prema srednjovj. lat. Francia: zemlja nastanjena Francima), osporavan naziv što ga je 1889. uveo Gaston Paris kako bi njime zamijenio naziv dialecte de l’Île de France. To pretpostavljeno narječje (zapravo ono što o njemu donose scripta od XIII. st. dalje), kao jezik glavnoga grada i kraljevskoga posjeda, promaknut je u književni jezik, koji se od XIII. st. ujednačuje i postupno pretvara u francuski jezik (→ francuzi, jezik) na štetu drugih narječja. Francijskim se na području langue d’oïl smatra sve ono što nije pikardsko, ni normansko, ni šampanjsko, ni burgonjsko, ni poatvensko.