struka(e):
Fouché, Joseph
francuski političar
Rođen(a): Le Pellerin, 21. V. 1759.
Umr(la)o: Trst, Italija, 26. XII. 1820.
ilustracija
FOUCHÉ, Joseph

Fouché [fušẹ'], Joseph, francuski političar (Le Pellerin, 21. V. 1759Trst, Italija, 26. XII. 1820). Isprva svećenik; član jakobinskoga kluba u Nantesu (1791), odrekao se 1792. svećeničkog zvanja i postao član Konventa, isprva uz žirondince, a zatim se priključio montanjarima i glasovao za kraljevu smrt. Kao komesar Konventa sudjelovao u gušenju rojalističke bune u Vandeji (1793), a 1793–94. provodio politiku terora (u Lyonu više od 1600 smaknuća). Sudjelovao je u Termidorskom prevratu 1794., bio kraće zatvoren kao jakobinac, ali je ubrzo stekao naklonost Direktorija i postao ministar policije. Premda je pomogao državni udar 18. brumairea, Bonaparte ga je 1802. otpustio, a 1804. ponovno postavio za ministra policije, zatim za ministra unutarnjih poslova; u tom svojstvu Fouché je zemlju prekrio mrežom agenata i doušnika te je, izgradivši sveobuhvatnu policijsku organizaciju, onemogućio svaki otpor Napoleonovu režimu. Grof 1808., vojvoda od Otranta 1809., morao je zbog spletki demisionirati (1810), pa je imenovan guvernerom Ilirskih provincija 1813. Vrativši se u zemlju nakon Napoleonova pada 1814., pokušavao se približiti Burboncima. Ponovno ministar policije za Napoleonovih »sto dana«, stupio je potajno u dodir s Metternichom pa je nakon druge restauracije ostao na položaju, sve dok ga rojalistički ultraši nisu prisilili na ostavku. Neko vrijeme veleposlanik u Dresdenu, povukao se 1816. u Austriju i konačno se preselio u Trstu.

Citiranje:

Fouché, Joseph. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 25.2.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/fouche-joseph>.