formant (prema lat. formans, genitiv formantis: koji oblikuje), pojačani dio spektra koji odražava način kako u govornome prolazu zrak iz pluća istodobno rezonira različitim frekvencijama. Svaki pojačani skup frekvencija, odnosno rezonantni vrh u spektru govornoga zvuka, tvori formant. On se jasno pokazuje na sonogramskim snimkama kao debela crna crta. Prvi je formant najniži, drugi viši od njega i tako redom. Naziv je u akustičkoj fonetici važan za podjelu otvornika (vokala) i njima sličnih glasova te za spojna obilježja između otvornika i njihovih susjednih glasova. Za svaki otvornik zvuk pojačano odjekuje na mnogim različitim frekvencijama istodobno, a najistaknutije frekvencije zajedno tvore razlikovnu otvorničku kakvoću. Otvorničku boju određuju frekvencije prvoga, drugoga i donekle trećega formanta. Ostali formanti nisu tako važni za jezikoslovnu raščlambu. Formanti se mogu povezati s artikulacijskim opisom otvornika, što se prikazuje dijagramom glavnih (kardinalnih) otvornika.
