Fokin [fo'k’in], Mihail Mihajlovič (Michel Fokine), ruski baletni plesač, koreograf i pedagog (Sankt Peterburg, 23. ili 26. IV. 1880 – New York, 22. VIII. 1942). Završio Carsku baletnu akademiju u Sankt Peterburgu i odmah postao solistom. Godine 1905. koreografirao Labudovu smrt (Camillle Saint-Saëns) za Anu Pavlovu. U povijesti baleta XX. st. poznat kao koreograf reformator. Njegovo je djelo u skladu s idejama Sergeja Pavloviča Djagileva, koji je pripremao prodor ruske umjetnosti u Europu. Za njegovu trupu Ballets russes Fokin je stvorio mnoga remek-djela: 1909. Polovecke plesove (Aleksandar Porfirjevič Borodin), 1910. Karneval (Robert Schumann), Šeherezadu (Nikolaj Andrejevič Rimski-Korsakov) i Žar pticu (Igor Stravinski), 1911. San o ruži (Carl Maria von Weber) i Petrušku (I. Stravinski), 1914. Legendu o Josipu (R. Strauss) i dr. Zahvaljujući Margariti Froman, gotovo sva su izvedena u Zagrebu. Nakon svađe s Djagilevom vratio se u Rusiju, a 1919. emigrirao u SAD, gdje je djelovao u manjim kazalištima s trupom Fokin Ballet. Povremeno gostovao kao koreograf u Parizu, Londonu, Milanu, Monte Carlu i Buenos Airesu. U pismu londonskomu Timesu 1914. objavio je pet načela o reformi baletne umjetnosti.