Filipović, Vladimir, hrvatski filozof (Ludbreg, 26. VII. 1906 – Silba, 26. VI. 1984). Diplomirao 1929. filozofiju i slavistiku te doktorirao 1930. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je na katedri za filozofiju predavao od 1932. kao asistent, potom docent, izvanredni te redoviti profesor do umirovljenja 1976. Predavao na poslijediplomskom studiju u Dubrovniku, na zadarskom Filozofskom fakultetu i na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. Bio direktor Instituta za filozofiju, suosnivač Hrvatskoga filozofskog društva, glavni urednik Priloga za istraživanje hrvatske filozofske baštine, urednik Filozofijskog rječnika, suradnik Ujevićeve Hrvatske enciklopedije te urednik za filozofiju u Hrvatskom biografskom leksikonu. Objavio je mnogobrojne radove s područja aksiologije, povijesti filozofije, logike, metodologije znanosti i filozofske antropologije. Pridonio je razvoju hrvatske filozofijske terminologije, inicirao je istraživanje hrvatske filozofske baštine, posebno renesansne, te afirmirao hrvatsko filozofijsko stvaralaštvo u europskom kulturno-povijesnom dijalogu. Značajan je njegov prinos prevođenju klasičnih filozofskih djela, tiskanju djela starije hrvatske filozofije (F. Petrića i J. R. Boškovića) te pokretanju projekta Istraživanje hrvatske filozofske baštine. Glavna djela: Moderna psihologija u pedagogiji (1938), Logika za srednje škole (1941), Filozofija renesanse (1956), Klasični njemački idealizam (1962), Novija filozofija zapada (1968).
