Filipović, Muhamed, bosanskohercegovački filozof i političar (Banja Luka, BiH, 3. VIII. 1929 – Sarajevo, 26. II. 2020). Studirao filozofiju u Beogradu i Zagrebu, od 1961. predavao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Redoviti član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 1987. Bio je suradnik Leksikografskog zavoda, glavni urednik Redakcije za BiH u Enciklopediji Jugoslavije. Pored bavljenja najraznovrsnijim temama marksizma i lenjinizma, te opće i primijenjene sociologije, Filipović je u bitnome usredotočen na probleme logike i filozofije jezika, što je posljedovalo njegovim zastupanjem transcendentalne semiologije na temeljima dijaloško-diskurzivnog mišljenja. Od 1990. aktivno se bavio politikom, utemeljitelj i vođa Muslimanske bošnjačke organizacije, a potom Liberalne bošnjačke organizacije; veleposlanik BiH u Švicarskoj i Velikoj Britaniji. Glavna djela: Lenjin: monografija njegove misli (1968), Marksizam i suvremena filozofija (1975), Safet Krupić: marksistički filozof, kritičar i estetičar (1986), Filozofija jezika I (1987), Deset predavanja o ideji Europe (2000), Historija bosanske duhovnosti (I–IV, 2004), Metodologija znanosti i znanstvenog rada (2004), Filozofska istraživanja: filozofija, logika, jezik (2005).
