Festini, Heda, hrvatska filozofkinja (Osijek, 4. XI. 1928 – Rijeka, 18. VI. 2018). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala 1952. južnoslavensku književnosti, filozofiju i psihologiju te doktorirala filozofiju 1965. Isprva je radila kao osnovnoškolska i gimnazijska profesorica u Puli (1951–59), Zadru (1959–61), potom na Pedagoškoj akademiji u Zadru (1961–67) te na Filozofskom fakultetu u Zadru (1967–91), gdje je predavala teorijsku filozofiju, logiku i metodologiju znanosti. Objavljivala je rasprave i studije o filozofiji egzistencije, problemima teorijske filozofije i logike te radove iz povijesti hrvatske filozofske baštine. Posebno se bavila teorijom filozofije jezika u starijih hrvatskih filozofskih pisaca. Baveći se analitičkom filozofijom L. Wittgensteina osobito je istraživala logičko-jezični način njegove analize svijeta, jezika kao slike svijeta, istovjetnost logičke gramatike i logičke sintakse filozofske gramatike. Zaslužna je za utemeljenje i razvoj analitičke filozofije u Hrvatskoj, najprije na zadarskom, a potom i na riječkom Filozofskom fakultetu, što je 1990. rezultiralo utemeljenjem Sekcije za analitičku filozofiju pri Hrvatskom filozofskom društvu te formiranju zasebnog Hrvatskog društva za analitičku filozofiju. Glavna djela: Filozofija pozitivnog egzistencijalizma Nicole Abbagnana (1967), Život i djelo Splićanina Jurja Politea (1977), Uvod u čitanje Ludwiga Wittgensteina (1992), Antun Petrić: filozof iz Komiže (1992), Život i djelo Splićanina Jurja Politea (prošireno i dopunjeno izdanje, 2003).
