fenotip (feno- + -tip), uočljivo tjelesno, fiziološko ili biokemijsko obilježje nekog organizma koje se može izravno promatrati. Pojam genotipa 1903. uvodi danski botaničar, biljni fiziolog i genetičar Wilhelm Johannsen (1857–1927), a potom 1911. uvodi pojam fenotipa. Fenotip je rezultat međudjelovanja gena (genotipa) i okoline. Kao takav, on je promjenljiv, može tijekom života i razvoja jedinke podlijegati promjenama izazvanima unutarnjim i izvanjskim utjecajima (npr. djelovanju okoline i starenju, epigenetičkim promjenama). Nadalje, u fenotipu se ne očituju sve naslijeđene mogućnosti genotipa jer su neke od njih rezultat latentnih, recesivnih ili gena koji se ne eksprimiraju. Fenotip izvornog ili prevladavajućeg oblika vrste zove se divlji tip (skraćenica wt, od engleskoga wild-type) ili divlji fenotip, a taj se razlikuje od tzv. mutiranih fenotipova, koji su rezultat nasljednih promjena genotipa nastalih mutacijom.
Odnosi među alelima gena na istome genskome lokusu
Većina ljudskih obilježja određena je s više od jednim genom, međutim neka obilježja određena su samo jednim genom (monogenska obilježja). Geni koji određuju obilježja mogu biti dominantni (npr. A) ili recesivni (npr. a). U jedinke koja je naslijedila i dominantni i recesivni alel, obilježje koje je određeno dominantnim alelom dolazi do izražaja u fenotipu, a aleli gena na istome genskome lokusu mogu biti u tri različita odnosa: potpune dominacije, djelomične (nepotpune) dominacije i kodominacije. Geni za obilježja graška koja je proučavao Gregor Mendel bili su u međusobnome odnosu potpune dominacije, odnosno jedan je alel bio dominantan, a drugi recesivan, a heterozigoti su imali isti fenotip kao i dominantni homozigoti. Za razliku od obilježja za koja postoji dominantni i recesivni alel, postoje obilježja u kojih u heterozigotnih jedinki do izražaja dolaze obje varijante gena. Ako su obje varijante gena jednako izražene, radi se o kodominantnim genima. U djelomične dominacije heterozigot ima fenotipsko međuobilježje između prvotnih dvaju obilježja homozigotnih genotipova. Nijedan alel u tome odnosu nije dominantan, a primjer djelomične dominacije nalazi se u zijevalice Antirrhinum majus u koje homozigotne jedinke imaju bijele i crvene cvjetove, a heterozigotne jedinke ružičaste. Ako se križa cvijet bijele boje s cvijetom crvene boje, u generaciji F1 (prva filijalna generacija) sve će jedinke biti ružičaste boje. Međusobnim križanjem ružičastih jedinki u generaciji F2 nastaju jedinke triju različitih fenotipova u omjeru 1 : 2 : 1, odnosno 25% jedinki bit će crvene boje (homozigoti AA), 25% jedinki bijele (homozigoti aa), a 50% jedinki bit će ružičaste boje (heterozigoti Aa).
