Federzoni [federco:'ni], Luigi, talijanski političar i pisac (Bologna, 27. IX. 1878 – Rim, 24. I. 1967). Godine 1910. sudjelovao u osnutku nacionalističkoga pokreta, 1911. osnovao časopis L’idea nazionale (organ nacionalističkoga pokreta), a 1913. kao član tog pokreta bio je izabran za zastupnika. Kao savjetnik kralja Viktora Emanuela III. sudjelovao u preuzimanju vlasti B. Mussolinija. Za Mussolinijeve vladavine bio je ministar kolonija (1922–24. i 1926–28), unutarnjih poslova (1924–26) i predsjednik Senata (1929–39). Na sjednici Velikoga fašističkog vijeća od 25. VII. 1943. glasovao je protiv Mussolinija. Nakon oslobođenja zemlje bio je osuđen na doživotnu robiju, ali je poslije pomilovan. Pisao je romane, novele i kritike te 1943. autobiografsko djelo Nekorisna sjećanja na obitelj Federzoni /za internu uporabu/ (Memorie inutili della famiglia Federzoni /per uso interno/).
