fasces [fa'~] (lat.: snopovi), u antičkom Rimu, svežanj pruća od breze ili brijesta, vezan remenom; u sredini svežnja nalazila se sjekira. Fasces su liktori nosili na ramenu pred visokim civilnim službenicima i svećenicima kao simbol njihove vlasti. Fasces careva i zapovjednika koji bi izvojevali znatnu pobjedu bili su ukrašeni lovorom. Fasces znači i samu čast, napose konzulsku. Rimski su carevi prvotno imali 12, a nakon cara Domicijana (81–96) 24 fascesa, diktatori 24, konzuli 12, pretori 6, legati 5 i svećenici 1. – Fasces su talijanski fašisti uzeli kao svoj amblem i po njima se prozvali.
