faraon (grč. φαραώ, od staroegip. per-a’a: velika, uzvišena kuća), u staroj egipatskoj državi najprije naziv za kraljevsku palaču, a od XVIII. dinastije (1550. do 1305. pr. Kr.) naziv za vladara. Faraon je bio apsolutan vladar i oličenje države, vrhovni sudac i vojskovođa, on je upravljao državnom administracijom i birao činovnike. Za IV. dinastije njegovu imenu dodavali su naslove koji su ga identificirali s bogom Horusom (sokol), vezivali s božicama sjevera i juga Nekhabi i Buto, ili su to bili naslovi nekad osvojenih država Gornjeg i Donjeg Egipta, tj. stni (krvnik ?) ili byti (pčelar ?). Od V. dinastije javlja se naslov Si-re (sin boga Re), a upotrebljavao se i hnm-f (njegovo veličanstvo, njegova svetost) ili ity (suveren).
