estuarij (lat. aestuarium: zaljev, niska obala, od aestus: plima, struja), ljevkasti zaljev na ušću rijeke široko otvoren prema moru. Karakterističan je za niske obale na kojima je kolebanje plime vrlo veliko (od 10 do 20 m). Plimni val prodire ušćem duboko u rijeku (na Temzi oko 113 km) i pri povlačenju, za oseke, nosi sa sobom veliku količinu nanosa. Na taj se način riječno korito produbljuje i čisti od nanosa, a brodovima se otvara put duboko u kopno. Ako rijeka taloži na ušću veliku količinu sedimenata (kao npr. Gironde), pred estuarijem se stvaraju pješčani prudovi kroz koje se, pri svakom novom nastupu plime, otvaraju prolazi. Ulaz u takav estuarij otežan je zbog stalne promjene položaja prolaza, pa je potrebno peljarenje. Estuariji se razlikuju po stupnju izmiješanosti slatke i slane vode. U Jadranu prevladavaju jako stratificirani estuariji (primjerice na ušćima rijeka Krke i Zrmanje), kod kojih je površinski sloj niska saliniteta jasno odvojen od pridnenoga sloja visoka saliniteta. U površinskom sloju prevladava istjecanje iz estuarija, u pridnenome utjecanje iz otvorenoga mora. Na obalama i na unutarnjem kraju estuarijskih ušća razvila su se neka velika lučka središta: London (Temza), Hamburg (Laba/Elbe), Bordeaux (Gironde), Buenos Aires i Montevideo (La Plata) i dr.
