Esterházy [ε'stεrha:zi], Emerik, grof, biskup i crkveni pisac (Vágújhely, Ugarska, 17. XII. 1665 – Požun, 6. X. 1745). U Pavlinski red stupio 1681; studirao je bogoslovne znanosti i doktoratom branio bogoslovne teze. Bio je zaređen 1688. i otada obavljao brojne ugledne dužnosti u Redu: 1696. postao je generalni tajnik, 1701. vikar hrvatsko-slavonske pavlinske provincije, a 1702. general Reda. Vrhovno sjedište pavlina premjestio je u Lepoglavu. Biskupom u Vácu bio je imenovan 1706., a zagrebačkim biskupom bio 1708–23. Kao zamjenik odsutnoga bana sazvao je 1712. Hrvatski sabor, koji je, dijelom i njegovom zaslugom, prihvatio hrvatsku Pragmatičku sankciju. Kraljevskim tajnim savjetnikom postao je 1714., a ugarsko grofovstvo dobio 1715. Biskupom u Veszprému postao je 1723. pa je bio kancelar Ugarske dvorske kancelarije u Beču od 1723. do 1725., kada je postao ostrogonski nadbiskup i ugarski primas. God. 1741. u Požunu je okrunio Mariju Tereziju za hrvatsko-ugarsku kraljicu. Bio je mecena crkava i samostana. Objavljene su mu teološke teze, tekst o aleksandrijskom patrijarhu Ivanu Milostinjaru, jedna poslanica te jedan kajkavski tekst.
