Erdődy [ε'rdø:di], Nikola III. (Nicolaus Erdeődy), vojskovođa i hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (?, 1630 – Aranyosmarót, 7. VI. 1693). Školovao se u Grazu. Od 1661. do 1666. bio je kapetan Brkiševine, a 1666–70. Petrinje. U doba Zrinsko-frankapanske urote (1670) nije se priključio urotnicima, već je pripomogao njezinu razotkrivanju i gušenju. Kada je P. Zrinski skinut s banske časti, kralj Leopold I. postavio ga je za namjesnika banske časti (ožujka 1670). Nikola je uspio spriječiti I. J. Herbersteina da nakon sloma urote Bansku krajinu pripoji Karlovačkomu generalatu i da pridobije hrvatsko plemstvo za nakanu da se Hrvatska odrekne političkog saveza s Ugarskom i pripoji austrijskim nasljednim zemljama. Tek je 1680. Nikola svečano uveden u bansku čast. Tijekom banovanja istaknuo se u borbama protiv Osmanlija, a za osmanske opsade Beča (1683) sa svojom vojskom na Muri priječio je neprijatelju slanje pojačanja pod Beč. Nakon poraza Osmanlija pod Bečom, napao je utvrde u Kaniškom pašaluku te zauzeo Lendavu i Siget. Kao odštetu za troškove ratovanja dobio je vlastelinstvo Bosiljevo. God. 1684., uz pomoć Jakova Leslija, generala Varaždinskoga generalata, zauzeo je Viroviticu nakon što je porazio Osmanlije kraj Slatine. U tijeku 1685–86. ratovao je u dolini Une te 1687. zauzeo Kostajnicu, Novi na Uni, Zrin i Bužim, a godinu dana poslije s feldmaršalom Ludwigom Badenskim oslobodio Brod i Gradišku. Te godine ponovno je ratovao u dolini Une i oslobodio Kostajnicu, Dubicu i neka druga mjesta, a 1691. s Herbersteinom oslobađa dijelove Like i Krbave. Nakon osmanskog poraza kod Slankamena (1691) i oslobođenja Slavonije, sudjelovao je u čišćenju područja uz Savu koja su Osmanlije ponovno bili osvojili. God. 1692. pokušao je osvojiti Bihać. Pokopan je u zagrebačkoj katedrali u grobnici uz oltar Majke Božje. U riznici katedrale čuvaju se njegova banska zastava, kaciga, oklop, mač i žezlo.
