epsko kazalište

epsko kazalište, kazalište suprotstavljeno aristotelovskim mjerilima jedinstva vremena i radnje; 1920-ih inaugurirali su ga kazališni redatelji B. Brecht i E. Piscator, zagovarajući dramaturgiju niza epizodičnih prizora s jasno naznačenim prekidima u formi songa ili pak kakva drugog izvedbenog učinka začudnosti, koji će remetiti emocionalnu identifikaciju gledatelja i nagnati ga ponajprije na racionalnu spoznaju pozadinske društveno-političke logike odigranih zbivanja. Zato su mu nerijetko predloškom romaneskni tekstovi, poput Tolstojeva Rata i mira što ga je postavio Piscator, ali trajnu inspirativnost duguje prije svega manifestima i traktatima B. Brechta te poslijeratnim izvedbama njegova Berliner Ensemblea.