Epiktet (grčki Ἐπίϰτητος, Epíktētos), stoički filozof (Hijerapol, Frigija, oko 55 – Nikopol, Epir, 135). Rođen od majke robinje, i sam je duže vremena bio rob. Najvažniju naobrazbu dobio je od Muzonija Rufa, utjecajna stoika. Svoju filozofsku školu imao je u Nikopolu (Epir). Čini se da sam nije pisao ništa; njegovo naučavanje zabilježio je Flavije Arijan u djelima Razgovori (Δıατρıβαί) i Priručnik (Ἐγχεıρίδıον).
Epiktet je jedan od glavnih predstavnika rimskog stoicizma. Preuzeo je stoičku podjelu filozofije na logiku, etiku i fiziku, no smatrao je da ta tri dijela tvore jedinstvo usmjereno ostvarivanju krajnjega cilja, sreće. Zato se glavna zadaća filozofije sastoji u njezinoj primjeni na život. Poput ostalih stoičkih filozofa, smatrao je da je najbolji život onaj u skladu s prirodom, a to, po njemu, znači u skladu s razumom. Samo je jedna stvar, smatra, u potpunosti u našoj moći: naša volja. Sloboda se nalazi u unutrašnjosti, u duši, a onaj tko je samo tjelesno slobodan još je uvijek rob, jer tijelo ne pripada među stvari koje su u našoj moći. Osim što nastavlja tradiciju stoičke filozofije, Epiktet je u svojim pogledima blizak i kasnomu kinizmu, a njegovo shvaćanje Boga i s tim povezani etički pogledi imali su snažan utjecaj na ranokršćanske autore.
