ENIAC [e'niæk] (akronim od engl. Electronic Numerical Integrator and Computer), prvo veliko elektroničko računalo, izrađeno u Philadelphiji na University of Pennsylvania (SAD). Izgradila ga je 1945. istraživačka skupina koju su vodili J. P. Eckert i John William Mauchly, dok je matematičke zamisli dao J. von Neumann. Prva mu je zadaća bila izračunavanje balističkih tablica za američku vojsku, a rabio se za znanstvene proračune do ranih 1950-ih godina. Zauzimao je prostor od oko 140 m², imao je masu oko 30 tona, a sastojao se od približno 18 000 elektronskih cijevi i 1500 releja. Programiralo se vanjskim slogovima utikača i preklopnika, a ulazno-izlazna jedinica sastojala se od prilagođenih IBM-ovih čitača i bušača kartica. Kapacitet radne memorije bio je 1 kB, uz brzinu računanja oko 5000 zbrajanja u sekundi. Usprkos mnogobrojnim nedostatcima, ENIAC je razdjelnica između pokusnih i uporabnih elektroničkih računala i označio je početak razdoblja digitalnih računala.
