elektronička glazba

elektronička glazba, vrsta glazbe XX. st. koja se stvara s pomoću elektroničkih uređaja i reproducira preko zvučnika. Pojam je prvi put upotrijebio Werner Meyer-Eppler 1949., misleći pritom na glazbu koja elektroničke uređaje rabi tako da skladatelj u potpunosti može nadzirati stvaranje zvuka od sinusoidnog tona kao njegove najmanje elektroakustičke jedinice. Za razliku od takve elektroničke glazbe, koja se početkom 1950-ih doista i skladala u Studiju za elektroničku glazbu Zapadnonjemačkoga radija u Kölnu (Robert Beyer, Herbert Eimert, Karlheinz Stockhausen), u Parizu je od 1948. Pierre Schaeffer rabio elektroničke uređaje samo zato da bi se transformirali konkretni, već postojeći zvukovi. Razlika između elektroničke glazbe kölnskog i pariškog podrijetla postala je suvišna već 1950-ih kada K. Stockhausen u Pjevu mladićâ (1956) rabi dječji glas kao stvarni zvuk koji podvrgava elektroničkoj preobrazbi. Razvojem digitalne tehnologije elektronička glazba danas se rabi i u smjeru posvemašnje komercijalizacije (npr. techno music).