električna provodnost (zastarjeli naziv: specifična električna vodljivost) (znak σ), fizikalna veličina koja opisuje svojstvo tvari da provodi električnu struju; recipročna je električnoj otpornosti. Može se odrediti mjerenjem električne vodljivosti G, duljine l električnog vodiča u smjeru protjecanja električne struje i ploštine njegova poprečnog presjeka P, tj. σ = Gl/P. Mjerna je jedinica električne provodnosti simens po metru (S/m).
Najveću električnu provodnost imaju supravodiči, potom vodiči, poluvodiči i elektroliti, a najmanju izolatori. Osim o vrsti tvari električna provodnost ovisi i o primjesama u tvari, temperaturi, strukturi tvari, npr. električna provodnost vode u tekućem stanju jako ovisi o koncentraciji otopljenih soli.
Električna provodnost nekih tvari na temperaturi od 20 °C
| tvar |
električna provodnost (S/m) |
| srebro |
6,30 × 107 |
| bakar |
5,96 × 107 |
| zlato |
4,10 × 107 |
| aluminij |
3,5 × 107 |
| volfram |
1,79 × 107 |
| željezo |
1,00 × 107 |
| platina |
9,43 × 106 |
| olovo |
4,55 × 106 |
| nehrđajući čelik |
1,45 × 106 |
| živa |
1,02 × 106 |
| dijamant |
~10−13 |
| germanij |
2,17 |
| pitka voda |
5 × 10−4 do 5 × 10−2 |
| silicij |
1,56 × 10−3 |
| staklo |
10−11 do 10−15 |
| guma |
~10−14 |
| sumpor |
~10−16 |
| zrak |
3 × 10−15 do 8 × 10−15 |
| PET |
10−21 |
| teflon |
10−25 do 10−23 |
