ekumenizam, pokret za zbližavanje svih kršćanskih crkava; ima svoj početak na međunarodnoj konferenciji uglavnom protestantskih misijskih organizacija 1910. u Edinburghu. Neposredan razlog pokretanju ekumenske inicijative bili su učestali sukobi i suparništvo među misionarima pojedinih crkava te među kršćanskim studentskim organizacijama. Između dvaju svjetskih ratova osnivaju se različite organizacije kao »Život i rad« (Life and Work, 1925), za promicanje zajedničkih akcija, i »Vjera i poredak« (Faith and Order, 1927), za jedinstvo u kršćanskome učenju. Ujedinile su se 1948. u Ekumensko vijeće Crkava. Nastaju i druge ekumenske skupine – »Skupina iz Dombesa« (Groupe des Dombes, 1937), koju vode dominikanci, i »Zajednica iz Taizéa« (Communauté de Taizé, oko 1944), koja organizira međunarodne zborove mladeži, dominikanski istraživački centar Istina u Parizu – svi u Francuskoj; benediktinci iz Chevatognea (s istočnim crkvama) u Belgiji i dr. Pod utjecajem pokreta nekoliko je protestantskih crkava poduzimalo konkretne korake prema postupnom povezivanju, a 1982. u Limi je postignut sporazum o krštenju, euharistiji i crkvenim službama. Na kongresu pokreta 1991. u Canberri prisustvovala su 842 delegata iz 317 vjerskih zajednica. Zbog uvjerenja da je jedina prava crkva, Katolička crkva držala se rezervirano prema pokretu, a prve korake zbližavanja učinio je papa Ivan XXIII., koji je osnovao Papinsko tajništvo za jedinstvo kršćana (Ivan Pavao II. preimenovao ga je u Savjet). Još se više zauzimaju za ekumenizam pape Pavao VI. i Ivan Pavao II. Oni osobno i Tajništvo (poslije Savjet) pokreću mnoge susrete, povjerenstva i razgovore s drugim kršćanskim zajednicama.
