ekonomija, jezična (jezična ekonomičnost), u lingvističkoj teoriji A. Martineta, značajka svih ljudskih jezika da neprestano nastoje uspostaviti ravnotežu (sintezu) između dviju suprotstavljenih sila koje u jeziku djeluju. To su s jedne strane komunikacijske potrebe (koje zahtijevaju što veći broj jedinica i što specifičnijih) i na drugoj strani prirođena ljudska inertnost i težnja za manjim naporom. Kada se neka nova pojava o kojoj treba komunicirati označuje kombinacijom elemenata koji u jeziku već postoje (npr. machine à laver, stroj za pranje /posuđa/ ili per-ilica), riječ je o paradigmatskoj ekonomiji; kada pak za novu pojavu uvodimo novi element (npr. »končar«, mjesto »električno-plinski štednjak«, prema nazivu proizvođača; »kandica«, mjesto »stroj za pranje«), riječ je o sintagmatskoj ekonomiji. Na drugim razinama ekonomija se očituje u pojednostavnjivanju kraćenjem, sigliranjem, analogijskim ujednačivanjem oblika u paradigmi itd., a osobito je jasan primjer ekonomije dvostruka artikulacija (usp. i Zipfov zakon: → zipf, george kingsley).
