Ekimov [e'kimɔ:v], Alexei Ivanovich (ruski Aleksej Ivanovič Jekimov/Ekimov [jikʼi'mǝf]), rusko-američki fizičar (Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, SSSR, 28. II. 1945). Diplomirao je fiziku na Lenjingradskom (danas Sanktpeterburškom) državnom sveučilištu 1967. Doktorirao je 1974. u Fizičko-tehničkom institutu A. F. Ioffe Sovjetske akademije znanosti. Od kasnih 1970-ih radio je u Vavilovljevu državnom optičkom institutu. Nakon raspada SSSR-a preselio se u SAD. Od 1999. radi u poduzeću Nanocrystals Technology u New Yorku.
Proučavao je strukturu, sastav te optička svojstva stakla nastalog dodavanjem čestica bakrova(I) klorida (CuCl). Mijenjajući temperaturu i uvjete zagrijavanja taljevine, kontrolirao je veličinu nanokristala CuCl od nekoliko nanometara do nekoliko desetaka nanometara. Otkrio je da se optička svojstva nanokristala CuCl mijenjaju ovisno o njihovoj veličini: u većih nanokristala apsorpcija svjetlosti bila je vrlo slična uobičajenoj apsorpciji bakrova(I) klorida, ali ako su nanokristali CuCl bili manji, apsorpcija svjetlosti bila je pomaknuta u plavi dio spektra, prema kraćim valnim duljinama. Dokazao je kvantne fenomene uzrokovane malim dimenzijama nanočestica i objasnio ih odgovarajućim teorijskim modelom utemeljenim na kvantnoj mehanici (1981).
Dobio je Državnu nagradu SSSR-a za znanost i inženjerstvo (1975) te nagradu »R.W. Wood« Američkog optičkog društva (2006). Zajedno s Louisom Eugeneom Brusom i Moungijem Gabrielom Bawendijem dobio je 2023. Nobelovu nagradu za kemiju za otkriće i razvoj kvantnih točaka (engl. quantum dots, QD), poluvodičkih čestica koje zbog svoje male veličine od nekoliko nanometara i fenomena kvantne mehanike imaju optička i elektronička svojstva različita od krupnijih čestica. Kvantne točke rabe se u potrošačkoj elektronici (televizori s tehnologijom quantum dot light-emitting diode, odnosno QLED), kao biljezi u biokemiji i biomedicinskim istraživanjima, u tehnologiji proizvodnje sunčanih baterija i dr.
