Ekelöf [e:'kəlø:f], Gunnar, švedski književnik (Stockholm, 15. IX. 1907 – Sigtuna, 16. III. 1968). Najpoznatiji švedski pjesnik XX. stoljeća. Član Švedske akademije od 1958. Pod utjecajem Ch. Baudelairea, A. Rimbauda, E. Pounda, T. S. Eliota i orijentalne mistike, utjecao je na stvaranje moderne švedske poezije. Prve dvije zbirke pjesama Kasno na zemlji (Sent på jorden, 1932) i Posveta (Dedikation, 1934) pisane su u nadrealističkom duhu. Poruka da »čovjek u sebi nosi cijeli svijet« zastupljena je u zbirci Pjesma na brodarici (Färjesång, 1941), a zbirka s latinskim naslovom Neću služiti (Non serviam, 1945), pozdravlja ljude neprilagođene ovomu svijetu. Pjesnički opus zaključio je trilogijom s temom iz XI. stoljeća (Zbirka o knezu iz Emgióna – Diwan över Fursten av Emgión, 1965; Priča o Fatumehu – Sagan om Fatumeh, 1966; Putokaz u podzemni svijet – Vägvisare till underjorden, 1967).