Egidije Rimski, talijanski skolastik (Rim, između 1243. i 1247 – Avignon, 22. XII. 1316). Oko 1257. pristupio augustincima pustinjacima, 1260. došao u Pariz, gdje je kao učenik Tome Akvinskoga najvjerojatnije studirao 1269–72. Na Učilištu u Parizu predavao je 1285–91., general reda bio 1292–95., a nadbiskup Bourgesa 1295–1316. Pobijao je Aristotelovo filozofsko naučavanje, branio papu Bonifacija VIII. i crkvenu vlast za sukoba s kraljem Filipom IV. Lijepim. Važnija su mu djela O vladavini kneževa (De regimine principum), O crkvenoj vlasti i vlasti pape (De potestate ecclesiastica sive de summi pontificis potestate, 1301). Pisao komentare uz Bibliju i Aristotelova djela.