Dvořák [dvo'ržak], Vinko (Vincenc, Čeněk), hrvatski fizičar češkog podrijetla (Dušejov, Německý Brod, Češka, 21. I. 1848 – Zagreb, 6. V. 1922). Gimnaziju završio u Jihlavi (1866), diplomirao (1871) i doktorirao (1873) u Pragu, gdje je postao asistent Ernsta Macha. Prvi profesor fizike na obnovljenom Sveučilištu u Zagrebu (1875–1911). Osnovao Fizikalni kabinet (1875) i bio njegov predstojnik (do umirovljenja 1911). Bio rektor Sveučilišta (1893–94), član JAZU (danas HAZU; dopisni od 1883. i pravi od 1887), Češke akademije (od 1893), vanjski član Kraljevskoga češkog društva znanosti (od 1909), član Francuskoga fizikalnog društva, Društva čeških matematičara, Hrvatskoga prirodoslovnog društva. Predavao teorijsku, eksperimentalnu fiziku i povijest fizike. Istraživao u području akustike, optike, hidrodinamike, elektriciteta i povijesti fizike. U akustici istraživao titranje zraka u cijevima i otkrio tzv. stijene u trbusima titranja (1874), cirkulaciju (1875), koju je objasnio (1883) John William Strutt Rayleigh (Dvořák-Rayleighova cirkulacija), pojavu akustičkog odbijanja i privlačenja (1875), načinio mjerač jakosti zvuka (1881), istraživao djelovanje zvuka na rezonatore (Dvořákovo kolo, Dvořákove rotacijske sprave), načinio uređaj za mjerenje jakosti tona određene visine (Dvořákov zvukomjer). U fiziološkoj optici otkrio tzv. Dvořákovu stereokinetsku pojavu (1872), napravio prve rendgenske snimke u Zagrebu (1897). U povijesti fizike istraživao rad Ruđera Josipa Boškovića.