Dufay [dyfε'], (du Fay, du Fayt) Guillaume, francusko-flamanski skladatelj (? Fayt, između 1390. i 1400 – Cambrai, 27. XI. 1474). Najistaknutiji umjetnik prvog naraštaja renesansnih skladatelja, koji je život i karijeru proveo tipično egzistencijalno i stilski balansirajući između sjevera i juga Europe. Započeo je kao član dječjega crkvenog zbora katedrale u Cambraiju. Zatim je boravio u Italiji na dvoru Malatesta, ponovno kao kapelan u Cambraiju, pa opet u Italiji kao član Papinskih kapela (Rim, Firenca i Bologna) i u službi vojvoda u Savoji te na kraju, nakon 1454. do smrti, u Cambraiju. Dufay je proveo dug, zanimljiv i dinamičan život koji mu je omogućio uvid u najbolje svjetovne i crkvene glazbene tradicije onodobne Europe, upoznavanje i prihvaćanje raznovrsnih utjecaja te široku kulturu i naobrazbu. Dufayjeva sačuvana i atribuirana djela (ukupno oko 200 skladbi) tvori devedesetak svjetovnih pjesama (pretežno chansoni na francuske i manji broj ballatta na talijanske tekstove), 9 cikličkih misa i 46 misnih stavaka, dvadesetak moteta, 52 manja liturgijska djela (himne, antifone). Njihovi se rukopisi čuvaju u knjižnicama u Francuskoj, Italiji, Belgiji, Španjolskoj i Engleskoj.
U Dufayjevu se stilu sabiru iskustva francuske ars nova XIV. st., melodička inventivnost ranotalijanskog belcanta, glazbe Trecenta i prakse engleskih renesansnih početaka. Nastavljajući na djelatnost Dunstablea, Dufay je posebno zaslužan za razvoj tzv. cikličke mise, uzimajući slobodno temeljnu glazbenu građu iz duhovne (gregorijanika) i svjetovne (chansoni) baštine. U duhu takva nadžanrovskog jedinstva i njegovi su moteti duhovne i svjetovne skladbe. Dufay je dugo za života uživao u slavi »kao najbolji kapelnik svijeta«.
