Dudić, Andrija (Andreas Dudith, Dudit/h/ius, Sbardellatus, ab /H/orehowicza), hrvatski diplomat i humanist (Budim, 16. II. 1533 – Wrocław, 23. II. 1589). Nakon očeva poginuća u bitki s Turcima 1541. o njemu se skrbio ujak, biskup u Vácu, koji mu je omogućio školovanje u Ugarskoj, Poljskoj, Italiji i Francuskoj. U pratnji papinskog izaslanika R. Polea proputovao je zapadnu Europu; 1560. boravio u Beču na dvoru Ferdinanda I., a sljedeće godine stekao čast naslovnoga kninskog biskupa. Na trećem zasjedanju Tridentskoga sabora 1562–63. zastupao hrvatsko i ugarsko svećenstvo, iskazujući pomirljiv stav prema protestantskim zahtjevima. Vrativši se sa sabora, postao je 1563. čanadski, a ubrzo potom iste god. i pečuški biskup. Neposredno prije opsade Sigeta 1566. Maksimilijan II. uputio ga je na diplomatsku misiju u Poljsku, gdje se zbližio s pristašama reformacije, oženio se, napustio biskupski položaj i nakon nekog vremena bio ekskomuniciran. U politiku se kratkotrajno vratio 1572., nastojeći osigurati da na ispražnjeno poljsko prijestolje dođe habsburški kandidat. Nakon prevratnih događaja 1575. povukao se u Šlesku, a od 1579. trajno se nastanio u Wrocławu potpuno se posvećujući znanstvenom radu.
Dudić se bavio raznolikim humanističkim disciplinama: filozofijom, teologijom, filologijom, pravom, a od prirodnih znanosti medicinom, astronomijom, fizikom. Autor je tridesetak djela, od kojih se neka još nalaze u rukopisu, a neka su i nedovršena. Kao grecist proslavio se latinskim prijevodom ogleda Dionizija Halikarnašanina O Tukididu (1560). Od koncilskih govora prva su tri tiskana za Dudićeva života (1562), a posljednja dva prvi su put objavljena tek 1743 (na hrvatski ih je sve preveo Ž. Puratić). S talijanskoga je na latinski preveo biografiju svojega zaštitnika kardinala R. Polea (Vita Reginaldi Poli Britanni S. R. Ecclesiae Cardinalis et Cantauriensis archiepiscopi, 1563). Latinske i grčke prigodnice objavljivane su mu u različitim tuđim djelima. Među Dudićevim prirodoznanstvenim tekstovima ističe se Raspravica o značenju kometa (De cometarum significatione commentariolus, 1579).
Dudić je za sobom ostavio iznimno bogatu epistolarnu zbirku, koja se u okviru međunarodnoga projekta sustavno izdaje od 1992. U njoj se zatječu imena vrlo uglednih suvremenika (npr. Paolo Manuzio, Carlo Sigonio, Gianvicenzo Pinelli, Michael Sophianos, Joachim Périon, Adrien Turnèbe), a za hrvatsku kulturnu povijest osobito je zanimljivo Dudićevo dopisivanje s P. Gregorijancem, A. Vrančićem i J. Draškovićem.
