drvorez (ksilografija), grafička tehnika visokoga tiska kod koje se utiskivanjem s drvene matrice postižu otisci na papiru ili drugome materijalu; naziv se rabi za tehnički postupak a ujedno i za otisak. Drvorez se izvodi na ravnoj glatkoj ploči koja se premaže razrijeđenom bijelom temperom na koju se nanese crtež, a tušem se prevlače površine koje će biti otisnute. Zatim se izdube sva mjesta nepokrivena crtežom u dubini oko 2 mm. Dovršena ploča na kojoj se matrica crteža reljefno izdiže premaže se bojom. Na ploču se položi ovlažen papir koji se tare tvrdim zaobljenim predmetom. Drvorez se tiska i na tipografskome stroju.
Drvorez je jedna od najstarijih reproduktivnih tehnika; upotrebljavao se u antici za izradbu pečata, a kod Feničana, Kineza i Kopta za reproduciranje crteža na tkaninama. U Japanu je poznat od IX. st.; tijekom vremena postao je japanska nacionalna umjetnost. Kao grafička tehnika razvio se u XIV. st. u Europi. Veliku umjetničku vrijednost imaju anonimni drvorezi iz XV. st., a vrhunac su tehničkoga i umjetničkoga stvaralaštva djela M. Wohlgemutha, A. Dürera, H. Holbeina ml. i dr. Moderna uporaba drvoreza ostvarena je u djelima P. Gauguina, E. Muncha, M. Vlamincka i dr.
U Hrvatskoj su prvi drvorezi nastali potkraj XV. st. u glagoljskoj tiskari u Senju, za koju je knjige ilustrirao G. Senjanin. U to su doba u mnogim tiskarama djelovali stranci (u Rijeci je ilustrirao Matija iz Trevisa). Poznati hrvarski tiskar D. Dobrićević u Italiji je izdavao knjige ukrašene drvorezima (Ezopove basne, 1487), a i mnoge druge knjige tiskane u Italiji u XVI. st. ukrašuju se drvorezima (H. Lucić, P. Hektorović, D. Ranjina). U XIX. st. glavnina je knjiga bila opremljena drvoreznim ilustracijama. Poč. XX. st. M. Kraljević upotrebljavao je drvorez kao samostalno sredstvo umjetničkoga izražavanja, a nakon njega to su činili mnogi hrvatski slikari: T. Krizman, A. Krizmanić, R. Auer, M. Detoni, A. Kinert, O. Postružnik, M. Trepše, M. Veža, F. Kulmer i dr.
