drungar (biz. grč. δρουγγάρıος, od grč. δροῦγγος: postrojba s 1000 do 3000 pješaka), u bizantskoj vojnoj hijerarhiji naslov zapovjednika dijela ili cijele bizantske mornarice. Od vremena cara Heraklija (610–641) i njegove vojne reforme drungar je bio zapovjednik niže vojno-upravne pomorske jedinice unutar tematskog uređenja. Poslije je drungar postao zapovjednikom carskoga brodovlja i službeno se nazivao drungar lađâ (ὁ δρουγγάρıος τῶν πλοΐμου), a brodovljem pomorske teme zapovijedao je lokalni strateg. Drungar brodovlja u IX. st. i 920-ih imao je niži hijerarhijski rang od svih tematskih stratega, a do polovice X. st. imao je, uz domestika Shola, najviši položaj u cijeloj bizantskoj vojsci. Kada se 697. pobunila bizantska flota protiv cara Leontija, carem je proglasila Apsimara, drungara primorske teme Kivireota (vladao kao Tiberije II.). Na čelu tagme (čete iz Carigrada) Aritmosa bio je drungar, a ne domestik.
