Drač (albanski Durrës [dur:ə's], talijanski Durazzo [dura'c:o]), grad i najveća albanska luka na obali Jadranskoga mora, upravno je središte istoimene prefekture; 113 249 st. (2011). Kulturno (kazališta; arheološki i povijesni muzej), trgovačko i industrijsko središte: metalna, elektrotehnička, kemijska, drvna, duhanska, prehrambena (preradba ribe, vinarija) industrija; preradba kože i plastike; brodogradnja. Sveučilište, osnovano 2005. Razvijen turizam u okolici (prostrane pješčane plaže). – Drač su 627. pr. Kr. utemeljili Grci s Krfa i iz Korinta pod imenom Epidamnos (’Επίδαμνος); u III. st. pr. Kr. promijenjeno mu je ime u Dirahij (Δυρράχıον, Dyrrhákhion; latinski Dyrrachium). Unutarnje borbe u gradu između trgovačke aristokracije i pučana bile su jedan od uzroka Peloponeškomu ratu. Od 229. pr. Kr. Drač je pod Rimljanima; odatle je polazila Via Egnatia, vojni put za Solun i Istok, a grad je postao velika tranzitna luka. Potres 314. bio je katastrofalan za tadašnji njegov razvoj (od potresa Drač je stradao još 177., 518. i 1273). Godine 479. privremeno su ga zauzeli Ostrogoti. Pod Bizantom je Drač od VII. st. bio njegovo glavno uporište na Jadranskome moru. Car Samuilo zauzeo ga je oko 989., ali su ga Bizantinci vratili 1018. Poslije su njime zakratko (1080/81–85) zavladali Normani. U XIII. i XIV. st. Dračem su vladali Mlečani, epirski despoti, napuljski, srpski i susjedni mjesni vladari. Od 1392. do 1501. bio je pod vlašću Mlečana, a otada do 1912. držali su ga Osmanlije. Godine 1912–13. bio je prijestolnica Albanije, a za I. svjetskog rata luka za opskrbu srpske vojske i njezin prijevoz na Krf te u Afriku.
