Domin, Franjo Josip, hrvatski fizičar, isusovac (Zagreb, 28. I. 1754 – Zagreb, 19. I. 1819). Školovao se u Zagrebu, Beču (1769–71., 1773–74), Leobenu (1771), Grazu (1772/73), diplomirao filozofiju na Kraljevskoj akademiji znanosti (1774) i teologiju (1776) u Zagrebu. U Trnavi doktorirao iz matematike i fizike (1777) i postao redovitim profesorom teorijske i eksperimentalne fizike, mehanike i gospodarstva na Kraljevskoj akademiji znanosti u Győru (1777–85) i u Pečuhu (1785–92). Na Filozofskom fakultetu u Pešti naslijedio je I. B. Horvatha kao profesor fizike (od 1792). Bio je dekan toga fakulteta (1794–96) i rektor Sveučilišta u Pešti (1798). Od 1800. zagrebački kanonik i rektor biskupskoga sjemeništa u Zagrebu (od 1801). Bio je član Arkadijske akademije u Napulju (od 1799) i počasni doktor te akademije te član Etrurske akademije u Cortoni (od 1802). Bavio se kemijom plinova i objavio udžbenik, prvi takve vrste u Ugarskoj, Fizikalna rasprava o postanku, naravi i koristi umjetnog zraka (Dissertatio physica de aeris factitii genesi, natura, et utilitatibus, 1784., hrvatski prijevod 1987). Prvi u Ugarskoj i Hrvatskoj izvodio pokuse sa zračnim balonima. Istraživao je narav i širenje zvuka. U raspravi Zvonjavom zvona prije se privlače munje, nego otklanjaju (Sono campanarum fulmina promoveri potius, quam prohiberi, 1786), pobio je tada ustaljeno mišljenje o koristi zvuka za otklanjanje elektriciteta (munje). Bavio se i istraživanjem statičkog elektriciteta i njegovom primjenom u medicini. Napisao je četiri rasprave iz elektroterapije pa se njegov rad može smatrati pionirskim u primjeni elektriciteta u liječenju. Usavršio je električni upaljač na vodik i u raspravi Opis najbolje poznate električne svjetiljke i način (njezine) primjene (Lampadis electricae optimae notae descriptio atque utendi ratio…, 1799) opisao načelo njegova rada i primjene. Djelo je prevedeno na njemački (1800). Domin je posve prihvatio nove ideje u duhu Newtonove i Boškovićeve fizike.
