dolmen (franc. < bretonski taol, tol: stol i men: kamen, »kameni stol«), vrsta megalitskoga spomenika građenoga u obliku skupne grobne komore; u izvornom obliku prekriven zemljanim humkom. Sastoji se od nekoliko velikih, okomito postavljenih kamenih blokova koje prekriva jedna ili više vodoravnih kamenih ploča. Dolmeni su se osobito često gradili tijekom neolitika, eneolitika i brončanoga doba u priobalnim područjima sjeverozapadne i zapadne Europe (Portugal, Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Irska).
