Dolci de Vicković [do'lči ~], Frano, hrvatski političar, pjesnik i pisac (Dubrovnik, 1742 – ? Cetinje, 27. IV. 1805). Nećak poznatoga životopisca S. Slade Dolcija. Zaređen za svećenika u Dubrovniku (1765); studij teologije najvjerojatnije završio u Rimu, potom je kao svećenik služio u više mjesta (Dubrovnik, Perast, Beč i Petropolje). S prekidima je bio tajnik crnogorskog vladike Petra I. Petrovića Njegoša od 1784. do 1804. Isprva sklon savezu Crne Gore i Austrije, a poslije je podupirao francuske političke planove te postao zagovornik pokreta za sjedinjenje Boke s Crnom Gorom. Zbog pobune u Grblju (1802) protiv Austrije, a u korist profrancuske politike Crne Gore, bio optužen da je utjecao na vladiku Petra I. pa je bio prisiljen priznati povezanost s francuskim konzulom u Dubrovniku i udio u grbaljskoj pobuni. Optužen je za veleizdaju i u manastiru Stanjevićima osuđen 27. XI. 1804. na doživotni zatvor u kojem je bio okrutno mučen i na kraju smaknut. – Bavio se i književnim radom. Glavno njegovo djelo Misli (Pensieri) ostalo je u rukopisu i pohranjeno je u Knjižnici Male braće u Dubrovniku.