doksografija

doksografija (prema novolat. doxographi: oni koji opisuju mnijenje, od grč. δόξα: mišljenje, mnijenje + -graf), u filozofiji, prikupljanje, sastavljanje i strukturirano prikazivanje mišljenja drugih filozofa i filozofskih škola. Doksografi su bili antički, grčki i rimski grčki pisci koji su tako razvili rani oblik povijesti filozofije. Naziv je nastao u moderno doba, prema djelu Grčka misao (Doxographi Graeci, 1879) Hermanna Dielsa. U užem smislu u doksografiju pripadaju spisi u kojima su tematski nanizana mišljenja začetnika pojedinih filozofskih škola, najčešće u antitetičkom slijedu, a u najširem smislu i djela koja prikazuju učenja po filozofskim disciplinama, školama i njihovim začetnicima. Najveći dio doksografskih djela nastao na grčkome između III. st. pr. Kr. i I. st. nije sačuvan, ali poznata su jer su se rabila kao vrela u kasnijim doksografskim djelima. Zbirka filozofskih mišljenja o fizici (Περὶ τῶν ἀρεσϰόντων φιλοσόφοις φυσιϰῶν δογμάτων – Perì tn areskóntōn philosóphois physikn dogmátōn), koja se pripisivala Plutarhu, i Izvadci o fizici i etici (Ἐϰλογαὶ φυσιϰαὶ ϰαὶ ἠϑιϰαί – Eklogaì physikaì kaì ēthikaí), koji su se sačuvali u djelu Ivana Stobeja, danas se drže dijelovima izgubljenog djela koje je sastavio Aetije (I. ili II. st.). Filodemov Pregled filozofâ (Σύνταξις τῶν φιλοσόφων – Sýntaksis tn philosóphōn) pronađen je u biblioteci Ville dei papiri u Herkulaneju. Najčešći je oblik doksografije tzv. slijed filozofa – dijadohe (grčki διαδοχαί, diadokhaí) u kojem tekst pruža institucionalne, anegdotalne i bibliografske obavijesti, kao i biografske elemente. Takve preglede sastavili su Antigon iz Karista, Satir iz Kalatije (III. st. pr. Kr.), Hermip, Hijeronim s Roda (približno od 290. do 230. pr. Kr.), Sotion (približno od 200. do 170. pr. Kr.), Heraklid »Lemb« (II. st. pr. Kr.), Sozikrat s Roda (II. st. pr. Kr.), Antisten s Roda (oko 200. pr. Kr.), Dioklo iz Magnezije (II/I. st. pr. Kr.), Demetrije iz Magnezije, Aleksandar Polihistor, Jazon iz Nise (I. st. pr. Kr.), Nikija iz Nikeje (I. st. pr. Kr. ili I. st.) i Favorin (I/II. st.), a vrhunac je te tradicije najglasovitije i najopsežnije doksografsko djelo uopće, Životi i nauci znamenitih filozofa Diogena Laertija iz III. st., koji je crpio iz ranijih doksografskih pregleda koje su sastavili Hipobot (oko 200. pr. Kr.), Panetije Rodski i Arije Didim (I. st. pr. Kr.). Monografske prikaze filozofskih škola ili mišljenja pojedinih filozofa napisali su Fenija iz Ereza (IV. st. pr. Kr.), Idomenej (IV/III. st. pr. Kr.), Sfer iz Boristena ili s Bospora (približno od 285. do 210. pr. Kr.) i Stratoklo te potom Aristoksen, Andronik s Roda, Plutarh, Klaudije Ptolemej, Galen, Jamblih iz Halkide i Eunapije iz Sarda. U ulomcima sačuvana rasprava Postavke filozofâ prirode Teofrasta iz Ereza bila je glavno vrelo kasnijega znanja o predsokratovcima. Naslijeđe je doksografije uvodni pregled ranijih mišljenja o nekoj temi u filozofskim raspravama, što je kao metodu uveo Aristotel, a standardiziralo se u spisima Marka Tulija Cicerona. Doksografska djela poznata su i u islamskoj te u hinduističkoj tradiciji.