Đakovo, grad u Slavoniji, 37 km jugozapadno od Osijeka; 16 875 st. (2021). Leži uz željezničku prugu Osijek–Slavonski Šamac. Iz turskog doba potječe Hadžipašina džamija, presvođena visokom kupolom, danas župna crkva Svih svetih; u XIX. st. prigrađeno joj je klasicističko pročelje. Jezgra grada oblikovana je tijekom XVIII. i XIX. st. Sučelice kasnobaroknim kurijama podigao je J. J. Strossmayer monumentalnu neoromaničku katedralu sv. Petra. To je trobrodna građevina s poprečnim brodom, iznad kojega se uzdiže 54 m visoka kupola; uz glavno pročelje dva su zvonika visoka 84 m. Građena je po nacrtima K. Roesnera i A. M. Schmidta (1866–82). Unutrašnjost su oslikali A. M. i L. Seitz, N. Consoni i L. Ansiglioni, sljedbenici njemačkih »nazarenaca«. U prostranoj kripti Strossmayerova je grobnica s reljefom R. Valdeca (1913). Jednokatni barokni biskupski dvor s parkom podigao je 1703. biskup Đ. Patačić, a proširio ga je u XIX. st. M. K. Raffay. Muzej Đakovštine (osnovan 1952; arheološka, povijesna i etnografska zbirka); knjižnica (osnovana 1953). Festival folklora »Đakovački vezovi« (od 1967). Đakovo je središte plodne i bogate okolice – Đakovštine. Trgovište poljoprivrednim proizvodima, kožom, vunom i stokom. Centar za selekciju konja; ergela lipicanaca (osnovana 1506). Drvna (pokućstvo), metalna (poljoprivredno oruđe), tekstilna, kemijska i prehrambena industrija; proizvodnja građevinskoga materijala (ciglana); tiskarstvo. – Tragovi naselja u pretpovijesno doba. U rimsko doba naziva se Certissa. Prvi se put pod imenom Dyaco spominje 1244. u darovnici Bele IV. Đakovo je herceg Koloman 1238. godine darovao bosanskom biskupu Ponsi, koji je onamo preselio sjedište Bosanske biskupije zbog nemirnih prilika u Bosni. God. 1349. postaje stalnim sjedištem Bosanske biskupije. Nakon toga u Đakovu je sagrađena biskupska rezidencija, katedrala sv. Petra, a ustanovljen je i stolni kaptol. Osmanlije su ga osvojili 1536. Za osmanske vlasti Đakovo je bilo sjedište kadiluka i nahije. U XVII. st. trgovište s oko 5000 st. Prilikom povlačenja muslimanskog pučanstva 1687. grad je izgorio u požaru. Nakon osmanske vladavine obnavlja se biskupsko vlastelinstvo. Car Leopold I. darovao ga je 28. VII. 1704. biskupu Jurju Patačiću od Zajezde, a car Karlo VI. 14. I. 1717. potvrdio njegovu nasljedniku Petru Bakiću. Na gospodarski i kulturni razvoj Đakova u XIX. st. utjecao je biskup J. J. Strossmayer.