Divnić, hrvatska plemićka obitelj u Šibeniku. Podrijetlom iz Skradina, gdje se 1368. spominje Mihovil kao sudac Velike kurije, a u Šibeniku je u istoj službi bio Ciprijan Jurjev (1386. i 1391). Njegovi sinovi Juraj (u. oko 1467), Šimun (u. 1462) i Nikola (u. nakon 1470) trgovali su s Mlecima, Anconom, Hvarom, Rijekom, Cresom i Osorom. Od njih su potekle tri grane obitelji. Od Jurjevih potomaka poznatiji su njegov sin Ciprijan, koji se bavio pomorskom trgovinom sa Senjom i Rijekom (oko 1441–42), te Ciprijanovi unuci, trgovac solju Ciprijan (spominje se oko 1513) i Petar (poginuo u borbi protiv Osmanlija 1509). Grana je izumrla u XVI. st. U XV. i prvoj polovici XVI. st. djelovali su članovi Nikoline grane obitelji. Među njima je bilo više pomoraca, trgovaca, zapovjednika šibenskih galija te kanonika i arhiđakona. Toj su grani pripadali ninski biskupi Juraj, sin Ciprijana Nikolina, i Jakov, koji je upravljao svojom biskupijom od 1523. do 1554. Njegov otac Šimun bio je kao vojnik u službi na papinskome dvoru pa mu je Inocent VIII. 1490. dao naslov viteza Zlatne ostruge. Ciprijanovi sinovi Petar, Šimun, Nikola i Jeronim dobili su 1500. od mletačkog dužda Agostina Barbadiga otok Kaprije. Njihov brat Toma (u. oko 1496) imao je sinove latinista Jeronima (u. 1579) i kulturnog djelatnika Nikolu (u. 1560). Ta grana obitelji izumrla je u XVI. st. Članovi Šimunove grane stekli su značenje tek od sredine XVI. st. Među njima bilo je kapetana šibenskoga područja i boraca protiv Osmanlija. Toj su grani pripadali pjesnik i prevoditelj Frano (oko 1550–1621), njegovi sinovi, pjesnici Ivan Krstitelj i Danijel (u. 1598) te njihovi rođaci pisac i ratnik Ivan (oko 1530–oko 1590) i brat mu, pjesnik i ratnik Petar. Petrova kći Klara (rođ. 1567), majka je povjesničara I. Lučića, a sin pjesnik Nikola (1568–1643). Nikolini su sinovi bili Petar (papa Urban VIII. imenovao ga je apostolskim protonotarom), povjesničar Frano, glazbenik i pisar Frano, biskup u Ninu i Feltreu Šimun (1613–62), provincijal Nikola (1615–86) i vojskovođa i povjesničar Danijel. U XVIII. st. istaknuli su se biskupi šibenski Nikola (1715–38) i krčki Deodat Marija (1717–88). Sinovi njihova brata Danijela, Melkior (rođ. 1751) i Nikola (rođ. 1753) stekli su doktorat u Padovi 1772. Sin njihova brata Franje, Danijel Kajetan (rođ. 1790), gradski vijećnik u Šibeniku, dobio je 1864. austrijsku potvrdu plemstva. Njegovi sinovi Frano (1814–95) i kirurg Melkior (1818–1903) bili su pristaše autonomaške politike u Dalmaciji. Melkior je bio biran na izborima za Dalmatinski sabor (1861–64. i 1864–67) kao predstavnik autonomaša za općine Drniš, Knin, Vrliku, a 1863. za zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču. Potomci žive i danas.
