dijatermija (dija- + -termija), dielektrično progrijavanje, toplinski učinak nastao polarizacijom dielektrika u promjenljivom elektromagnetskom polju, kada se dio energije polja titranjem čestica pretvara u toplinu. Primjenjuje se u medicini, u metalurgiji, za zagrijavanje hrane (mikrovalna pećnica) i dr.
U medicinskoj terapiji danas se ponajviše primjenjuje kratkovalna dijatermija, i to ili u električnom polju kondenzatora (kojemu su elektrode izolirane staklom, gumom ili savitljivim materijalima), kada se jače griju koža, potkožno tkivo i kosti, ili u magnetskom polju zavojnice, gdje se jače griju mišići i unutarnji organi (uz uobičajenu frekvenciju od 27,12 MHz i valnu duljinu od oko 11 m). Dijatermija izaziva pritjecanje krvi (hiperemiju), pojačanu izmjenu tvari, smanjivanje oteklina i boli i opuštanje mišića. Primjenjuje se u liječenju degenerativnih bolesti zglobova i kralježnice, kroničnih nezaraznih upala zglobova i mnogih tzv. reumatskih tegoba, a kontraindicirana je kod zloćudnih tumora, tuberkuloze, bolesti perifernih krvnih žila i oštećenoga kožnog osjeta; kod djece valja biti oprezan, jer u njih osjet za toplinu još nije dovoljno razvijen. Osim kratkovalne, upotrebljava se i mikrovalna dijatermija (2450 MHz, valna duljina oko 12,25 cm).
