dijaliza (grč. δıάλυσıς: rastavljanje, razlučivanje), razdvajanje otopljenih tvari na temelju razlika u sposobnosti difuzije njihovih čestica (molekule, ioni) kroz polupropusnu membranu (pergament, celulozni nitrat, životinjske opne i sl.). Veću sposobnost difuzije kroz membranu imaju čestice niskomolekularnih spojeva (spojeva male molekularne mase). One zbog svoje manje mase lako prolaze kroz pore membrane iz otopine u čisto otapalo (najčešće voda) i tako se odjeljuju od većih čestica visokomolekularnih spojeva ili koloida, koje kroz pore membrane prolaze vrlo sporo ili uopće ne mogu proći. Uređaj za dijalizu, dijalizator, sastoji se od posude s membranom koju s jedne strane oplakuje otapalo, koje se obnavlja, a s druge strane otopina, iz koje treba ukloniti otopljene soli. Postupak je vrlo spor pa se može pospješiti dijalizom u električnom polju (elektrodijaliza), u kojem se ioni mnogo brže gibaju. Dijaliza je vrlo važna u biologiji, medicini, tehnologiji i poljoprivredi pa se, npr., primjenjuje za pročišćivanje makromolekularnih spojeva, kao što je čišćenje biopolimera od soli, zatim za odvajanje hemiceluloze od luga u proizvodnji viskoznih vlakana i za dokazivanje koloidne strukture otopljenih tvari, a u medicini ima posebnu važnost u uklanjanju otpadnih metaboličkih produkata i otrovnih tvari iz krvi. (→ hemodijaliza)
