diferencijacija (prema diferencija).
1. Općenito, nastajanje, stvaranje razlika, različitostî; odvajanje, razdvajanje zbog nastalih razlika; razilaženje u mišljenjima.
2. U sociologiji, razdvajanje prema pripadnosti različitim društvenim skupinama. Diferencijacija može biti horizontalna i vertikalna. Horizontalna društvena diferencijacija odnosi se na pripadnost različitim skupinama prema demografskim obilježjima kao što su spol, dob, etnička ili nacionalna, a u nekim zemljama i rasna pripadnost, pod uvjetom da je položaj tih skupina formalnopravno izjednačen (ustavnim jamstvima), što je slučaj u suvremenim demokratskim društvima. Vertikalna društvena diferencijacija odnosi se na društveno-ekonomsku nejednakost pojedinaca i skupina prema imovinskom stanju, izvorima prihoda i zaposlenosti, a sljedno tomu prema ugledu, političkom utjecaju i društvenim izgledima. U tradicijskim je društvima vertikalna diferencijacija povremena i ograničena samo na ugled, dok u kasnijim, složenijim društvima postaje trajna, tj. društvena stratifikacija.
3. U biologiji, pojavljivanje morfoloških i funkcionalnih razlika u procesu embrionalnoga razvoja. Prvotno istovrsne stanice, nastale diobom oplođene jajne stanice, tijekom razvoja postaju sve raznolikije, dok ne poprime konačan oblik. Diferencijacija se ne zbiva istodobno na svim dijelovima neke tvorbe. Ona započinje i napreduje iz određenih središta, a katkad je tim središtima uzročno uvjetovana (npr. u zametnoj stanici). Različite vrste stanica diferenciraju se različitom brzinom. Pojava diferencijacije nerazdvojno je povezana sa samom stanicom i više ili manje neovisna o sredini. U pokusima presađivanja utvrđeno je da presađeni dio zametka može na mjestu presađivanja proizvesti diferencijaciju primjerenu mjestu ili okružju, ili pak primjerenu svojem podrijetlu (→ determinacija). O diferencijaciji se može govoriti i u filogenetskom razvoju, a cijela se mnogoličnost žive prirode može smatrati posljedicom diferencijacijskih zbivanja.
