Despot, Branko, hrvatski filozof (Zagreb, 6. VII. 1942). Diplomirao filozofiju i grčki jezik 1965. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1975. Radio je u Institutu za filozofiju od 1968., a na Filozofskome fakultetu u Zagrebu od 1971 (redoviti profesor od 1984., profesor emeritus od 2014). Istražuje povijest filozofije, grčku filozofiju, njemačku klasičnu i suvremenu filozofiju, hrvatsku suvremenu misao. Despotova je filozofija sufilozofiranje, interpretativni razgovor s predajom, traženje puta k iskustvu slobode, čistomu mišljenju i volji. Redoviti član HAZU od 2010. Glavna djela: Filozofija Gjure Arnolda (1970), Vidokrug apsoluta (1972), Filozofiranje Vladimira Dvornikovića (1975), Logički fragmenti (1978), Uvod u filozofiju (1988), Sitnice (1991), Filozofiranje? (1995), Filozofija kao sistem? (1999), Filozofija? (2000), Filozofijom kroz nefilozofiju (2010).
