designacija (lat. designatio: označivanje, obilježavanje), osobitost i funkcija jezičnoga znaka da upućuje na predmete, pojave, procese, svojstva, okolnosti, odnose i sl. iz izvanjezičnoga svijeta (npr. kuća, grom, trčati, téžak, pod brdom, između); jezični znakovi (morfemi, riječi, skupovi riječi i sl.) koji imaju takvu funkciju nazivaju se designatorima (označivačima, određivačima).
