struka(e): suvremena povijest i politika
ilustracija
DEKOLONIJALIZACIJA, 1946-2000.

dekolonijalizacija (de- + kolonijalizacija), proces razgradnje kolonijalističkoga sustava, koji se ubrzao nakon II. svjetskog rata, a rezultirao je stvaranjem mnogobrojnih neovisnih država, uglavnom na afričkom i azijskom kontinentu. Djelomice je praćen i iseljivanjem koloniziranih doseljenika u državu iz koje su emigrirali, a koja je poticala naseljivanje svojih kolonija. Prostorno je dekolonijalizacija obuhvaćala klasične kolonije i polukolonijalne države (Kina), a odnosila se i na područja stranih vojnih baza koje su novostvorene države nastojale integrirati. U društvenom pogledu dekolonijalizacija sadržava i borbu protiv neravnopravnih gospodarskih odnosa, tj. borbu protiv nepravedne eksploatacije kolonijalnih posjeda i gospodarske ovisnosti koja im se nameće nakon ostvarene državnosti (neokolonijalizam). Također sadržava kulturnu i političku emancipaciju tzv. kolonijalnih naroda, koja afirmira njihove autohtone društvene vrijednosti i razvija im nacionalno–političku samosvijest. Povijesno se dekolonijalizacija odvijala u nekoliko etapa, od osamostaljenja SAD-a (Deklaracija o nezavisnosti, 1776), preko oslobađanja kolonija u Latinskoj Americi u prvoj polovici XIX. stoljeća i početne dekolonijalizacije Afrike (neovisnost Liberije 1847) pa do glavnog dekolonijalizacijskog razdoblja od 1950-ih. U političkoj emancipaciji kolonijalnih posjeda važan je bio njihov međunarodno–pravni prijelaz na sustav mandata (nakon I. svjetskog rata) i sustav starateljstva (nakon II. svjetskog rata) te utjecaj Deklaracije o davanju neovisnosti kolonijalnim državama i narodima, izglasane u UN-u 1960. Geopolitički se dekolonijalizacija iskazuje smanjivanjem veličine kolonijalnih posjeda, prikazanoga (u milijunima km²) za 1900 (72,9), 1923 (60,7), 1938 (42,3), 1947 (34,6), 1965 (6,1). God. 1943–90. od kolonijalnog se statusa oslobodilo 99 država, pri čemu su neke stekle tek formalnu neovisnost zbog nedovoljne razvijenosti i velike ovisnosti o gospodarski snažnijoj državi koja ih je posjedovala. Na toj osnovici nastaju novi oblici političke, gospodarske i kulturne podređenosti dijela novooslobođenih država, tj. novi oblici gospodarske dominacije nekadašnjih kolonijalnih sila. U međunarodnim odnosima dekolonijalizacija je pokazala državotvornu ulogu nacionalizma, ali i njegov negativni utjecaj koji je pojedine novooslobođene države lakše učinio imperijalističkima (npr. indonezijsko osvajanje Istočnoga Timora, libijsko zauzimanje sjevernog Čada, presezanja Iraka prema Iranu i Kuvajtu, marokanska okupacija Zapadne Sahare i dr.). Današnji su kolonijalni posjedi malobrojni i teritorijalno maleni. Pojedini su geopolitički važni zbog položaja, pripadajućeg mora i podmorja i dr. Uglavnom su integrirani u nekadašnje kolonijalne matice kao zavisni teritoriji ili prekomorska područja (npr. Gibraltar kao britanski dominion, Britanski teritorij Indijskog oceana, prekomorski departmani i teritoriji Francuske, otočne skupine SAD-a na Pacifiku, nizozemski teritoriji u Karibima i dr.).

Citiranje:

dekolonijalizacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 5.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/dekolonijalizacija>.