definicija (latinski definitio: ograničenje, određenje), u logici, izraz kojim se određuje sadržaj nekog pojma točno i jednosmisleno s pomoću najbližega višega rodnog pojma (genus proximum) i specifične razlike (differentia specifica). Pojam kojemu se sadržaj definicijom određuje nazivamo definiendum, a pojmove s pomoću kojih se određuje, definiens. Klasično shvaćanje definicije utemeljio je Aristotel, po kojem definicija iznosi bitna svojstva nekog predmeta. Pojmove koji se ne mogu definirati, jer nemaju nadređenoga pojma, zovemo kategorije. Valjana definicija mora biti: primjerena pojmu, ne smije sadržavati izraze koji kažu isto koliko i pojam, ne smije biti izrečena u negativnom pojmu, treba biti pregledna i sažeta. Logičari definiciju dijele na sljedeće vrste: realna – bit stvari; konceptualna – sadržaj pojma; nominalna – značenje riječi; verbalna – zamjena riječi poznatijom; preskriptivna – propisujuća; legislativna – zakonodavna; stipulativna – pogodbena.