struka(e): filozofija

dedukcija (latinski deductio: odvođenje, izvođenje), u logici, zaključivanje iz općega na posebno i pojedinačno; postupak kojim se iz jedne ili više tvrdnji kao premisa izvodi nova tvrdnja koja nužno slijedi iz tih pretpostavki. U tradicionalnoj logici dedukcijom se nazivao samo postupak izvođenja pojedinačnoga (logičkim opsegom užega) iz općenitoga (logičkim opsegom širega) kojemu je klasični obrazac silogizam. Tako definirana dedukcija redovito se suprotstavlja indukciji. Vrijednost takve dedukcije, osobito u obliku silogističkoga zaključka, posebno je negirao J. S. Mill, tvrdeći da deduktivni postupak ne proširuje našu spoznaju, jer vrijednost opće premise već unaprijed pretpostavlja vrijednost zaključka. Novija logika proširila je pojam dedukcije pa smatra deduktivnim svaki postupak kojim se implicitni sadržaj jednih misaonih formulacija koristi za oblikovanje drugih. U slučaju konverzije ili opozicije dedukcija je neposredna (izravna), a u slučaju silogističkoga zaključka posredna. Ona je transcendentalna ili objektivna kada objašnjava kako se čisti pojam a priori odnosi na predmete, a empirijska ili subjektivna kada se pojam stječe putem iskustva i refleksije.

 

Citiranje:

dedukcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 16.6.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/dedukcija>.