Debord [dəbɔ:'ʀ], Guy (Ernest), francuski teoretičar kulture i filmski redatelj (Pariz, 28. XII. 1931 – Bellevue-la-Montagne, Haute-Loire, 30. XI. 1994). Studirao je pravo u Parizu (Sorbonne). Lijevih uvjerenja, od mladosti je sudjelovao u radu radikalnih kulturnih pokreta: 1951–52. bio je pripadnik letrizma, 1952–57. suosnivač i voditelj njegova znatno radikalnijeg ogranka Letrističke internacionale, a 1957–72. suosnivač i središnja figura Situacionističke internacionale. Čvrsto se oslanjajući na marksizam, osmislio je teoriju diverzije (détournement), odn. preoblikovanja postojećega zapisa (npr. reklama, novinski članak, film) u sadržaj subverzivna značenja, i skretanja (dérive), odn. proizvoljna istraživanja tzv. psihogeografije (psychogéographie) urbanoga prostora, s ciljem preoblikovanja društva kasnoga kapitalizma, ali je i opravdavao politiku komunističkih režima. Od središnjega značaja pritom drži koncept spektakla (spectacle), koji je razradio u djelu Društvo spektakla (La Société du spectacle, 1967), te njegovu nastavku Komentari društvu spektakla (Commentaires sur la société du spectacle, 1988; hrvatski prijevod obaju djela 1999), gdje, nadovezujući se na teoriju fetišizma robe, analizira, a i anticipira ulogu spektakla u održavanju modernoga, medijski posredovanoga industrijskoga društva, u sklopu kojega se život predstavlja kao nakupina prizora, a potrošačima nalaže kako je vrijednost robe ponajprije u njezinu pojavnom, a ne materijalnom obliku: od samih stvari važnije su njihove »slike«. Isti je problem obradio 1974. u filmskoj adaptaciji Društva spektakla gdje citira dijelove izvornika, kao i tekstove pojedinih mislilaca (Karl Marx, Niccolò Machiavelli, Alexis de Tocqueville i dr.), uz korištenje metode nađenoga materijala i diverzije. Te je postupke koristio i u ostalim filmovima, od kojih se ističu antifilm Urlici u slavu de Sadea (Hurlements en faveur de Sade, 1952), te kompliacijski In girum imus nocte et consumimur igni (1978). O svome životu pisao je u knjigama Sjećanja (Mémoires, 1959), kolažnome djelu osmišljenom u suradnji s Asgerom Jornom, Razmatranja o ubojstvu Gérarda Lebovicija (Considérations sur l’assassinat de Gérard Lebovici, 1985., hrvatski prijevod 2021), kritici francuskih medija koji su ga neopravdano sumnjičili za ubojstvo njegova prijatelja i izdavača, te Panegirik (Panégyrique, 1989–97), hibridnoj autobiografiji u dva sveska (rukopis trećega uništio je netom prije samoubojstva).
