Debord [dəbɔ:'ʀ], Guy (Ernest), francuski teoretičar kulture i filmski redatelj (Pariz, 28. XII. 1931 – Bellevue-la-Montagne, Haute-Loire, 30. XI. 1994). Studirao je pravo u Parizu (Sorbonne). Lijevih uvjerenja, 1951–52. bio je pripadnik letrizma, 1952–57. suosnivač i voditelj njegova znatno radikalnijeg ogranka Letrističke internacionale, a 1957–72. suosnivač i središnja figura Situacionističke internacionale. Čvrsto se oslanjajući na marksizam, osmislio je teoriju diverzije (détournement), odn. preoblikovanja postojećega zapisa (npr. reklama, novinski članak, film) u sadržaj subverzivna značenja, i skretanja (dérive), odn. proizvoljna istraživanja tzv. psihogeografije (psychogéographie) urbanoga prostora, s ciljem preoblikovanja društva kasnoga kapitalizma. Od središnjega značaja pritom drži koncept spektakla (spectacle), koji je razradio u djelu Društvo spektakla (La Société du spectacle, 1967), te njegovu nastavku Komentari društvu spektakla (Commentaires sur la société du spectacle, 1988), gdje, nadovezujući se na teoriju fetišizma robe, analizira, a i anticipira ulogu spektakla u održavanju modernoga, medijski posredovanoga industrijskoga društva, u sklopu kojega se život predstavlja kao nakupina prizora, a potrošačima nalaže kako je vrijednost robe ponajprije u njezinu pojavnom, a ne materijalnom obliku: od samih stvari važnije su njihove »slike«. Isti je problem obradio 1974. u filmskoj adaptaciji Društva spektakla gdje koristi metode nađenoga materijala i diverzije, postupke koji obilježavaju i njegove ostale filmove, od kojih se ističu antifilm Urlici u slavu de Sadea (Hurlements en faveur de Sade, 1952), te kompilacijski In girum imus nocte et consumimur igni (1978). Dosljedni kritičar kapitalističkog sustava, podjednako je dosljedno opravdavao nedemokratsku politiku komunističkih režima. O svome životu pisao je u knjigama Sjećanja (Mémoires, 1959), osmišljenoj u suradnji s Asgerom Jornom, Razmatranja o ubojstvu Gérarda Lebovicija (Considérations sur l’assassinat de Gérard Lebovici, 1985), kritici francuskih medija koji su ga sumnjičili za ubojstvo njegova prijatelja i izdavača, te Panegirik (Panégyrique, 1989–97), hibridnoj autobiografiji u dva sveska (rukopis trećega uništio je netom prije samoubojstva).
