Deák [dε'a:k], Ferencz, madžarski političar (Söjtör, 17. X. 1803 – Budimpešta, 29. I. 1876). Podrijetlom iz srednjega plemstva. Nakon završena studija prava postao je odvjetnikom. God. 1832. ušao je kao zastupnik u Ugarski sabor, u kojem je 1847., uz L. Kossutha, bio vođa liberalne opozicije. God. 1848. u prvoj samostalnoj vladi za Ugarsku vodio je resor pravosuđa. U kolovozu 1848., uoči hrvatsko-madžarskog rata, zajedno s ministrom Bertalanom Szemereom, predložio je Ugarskomu saboru zakonsku osnovu o uređenju odnosa s Hrvatskom. Nakon sloma neoapsolutizma i uspostave ustavnoga stanja 1860., Deák je ponovno zauzeo ključno mjesto u madžarskom političkom životu. U polovici 1861., odgovarajući spomenicom na okružnicu Zagrebačke županije, negirao je pravo Hrvatske na punu samostalnost i neovisnost, ali joj je ipak priznao pravo na »političku nacionalnost«. Tijekom 1865. Deák je prvi put dao naslutiti mogućnost nagodbe Madžara s Bečom. Na osnovi njegovih prijedloga iz svibnja 1865. došlo je 1867. do sklapanja Austro-ugarske nagodbe, kojom je Habsburška Monarhija konstituirana kao dvojna država. Deák je sudjelovao i u pregovorima u svezi sa sklapanjem Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. Budući da je njegov prijedlog o djelomičnoj financijskoj samostalnosti Hrvatske naišao na protivljenje u objema delegacijama, odlučio se povući.
